Svjetski dan poezije (engl. World Poetry Day) UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta.
Na 3. festivalu Svjetskog dana poezije ove će godine biti uključeno više od četiristo pjesnikinja i pjesnika iz šezdesetak zemalja, koji će 21. ožujka, na tridesetak jezika, neprekidno (24 sata) čitati poeziju. Temeljna je namjera Festivala ukazati na to kako pjesnici još uvijek mogu pridonijeti humanizaciji svijeta. U slavljenju bogatstva i raznolikosti poezije u Hrvatskoj na 61. Goranovom proljeću (uspomeni na književnika Ivana Gorana Kovačića i njegovoj ideji pjesništva kao jednog od oblika borbe za osobnu i univerzalnu slobodu), sudjelovat će više od trideset pjesnikinja i pjesnika, iz petnaest zemalja, s četiri kontinenta. U našoj smo školskoj knjižnici nedavno pripovijedali, ali to, izgleda, nije umorilo učenike 2.c razreda i njihovu razrednicu Evu Andrić da se rado odazovu radionici pisanja pjesama u obliku akrostiha i na taj način obilježe Svjetski dan pjesništva. Početnu motivaciju pronašli smo u zbirci pjesmama Sto najzanimanja hrvatskoga pjesnika Zvonimira Baloga i pjesmi „Pjesnik“. U njoj se na duhovit način progovara o pjesniku i njegovom „zanimanju“, odnosno, zahtjevnosti svakoga tko se time bavi. Učenike je zanimalo na koji se način može postati pjesnikom, može li se to naučiti pa im je navedeno kako postoje različite škole kreativnog pisanja u kojoj se mogu svladati vještine dobroga pisanja, ali svakako je potreban i određeni talent za pisanje. Kako bismo potvrdili izrečeno, učenici su se skupnim radom okušali pisanjem pjesama u obliku akrostiha (pjesničkom slobodom bez uporabe rečeničnih i pravopisnih znakova), a njihove uratke možete pročitati odmah u nastavku:
Kako drukčije završiti tekst, nego najcitiranijim stihom pjesme „Pjesnici“ hrvatskoga književnika Antuna Branka Šimića: Pjesnici su čuđenje u svijetu…
S. Rem, stručna suradnica školska knjižničarka